PD SV.ILIJA OREBIĆ

Netko će mi možda prigovoriti mežebitnu pretjeranu ljubav prema
gmizavcima, ali što se tu može. Zmije su uvijek kod nekih izazivale
odbojnost i panični strah, kod drugih ushićenost i poštovanje.
Dakle i ove jeseni smo zapazili poskoke na granama, ali ništa više
nego prošlih godina uprkos katastrofičkim najavama o globalnom
zatopljenju, epidemiji malarije, nasadima banana, dizanju razine
mora do metra i najezdi otrovnih zmija. Neki kažu da su na grani
zbog zadnjeg predzimskog zalogaja slučajne ptice, neki da je to sve
zbog mogućeg ugriza tek okoćenog mladog poskoka upućenog majci
jer ženka početkom jeseni okoti od 5 do 15 mladih, dugih 10-15 cm,
spremnih odmah zadati otrovni ujed.
Poskok, Vipera ammodytes, uz riđovku , Vipera berus, kao i uvjetno
žutokrug i talijanska ljutica spadaju u naše otrovne zmije.
Riđovku ćemo naći više u sjevernim nizinskim predjelima za razliku
od poskoka kojeg možemo naći uzduž obale i obalnih planina, i na
visinama do 2000 m.On može narasti, prema nedavnim navodima SD
i preko 1 metra i na glavi ima karakterističan roščić za njega.
Glava mu je srcolikog oblika i boja mu jako varira. Rep mu je kratak
i zdepast a mužjak je u pravilu veći od ženke.
Poskok, uprkos izjavama "upućenih", nikada neće napasti čovjeka,
posebice ne u nekakvim "skokovima", jedino u slučaju obrane. Isto tako
svi njegovi ujedi nisu opasni jer on otrov koristi samo onda kad prosudi
da treba, odnosno da usmrti svoj plijen-hranu. Opasni mogu biti ujedi
u predjelu glave, posebice sada kad je većina ekipe po granama.
Otrovni aparat naših viperida se sastoji od dva cjevasta zuba, odvodnih
kanalića i otrovnih žlijezda. Zubi su dugi do 7 mm i uloženi su u naborima
usne sluznice te se pri ujedu osovljuju i zabadaju u žrtvu uz eventualno
ispuštanje otrova, najtoksičnijeg među našim zmijama koji izaziva duboke
nekroze tkiva i djeluje hemotoksično. Otrov je toksičniji ljeti nego u
hladnijem dobu. Bolesnik ujed opisuje odmah kao vrlo bolan koji se uz
pečenje i utrnulost širi kroz čitav ekstremitet koji već za 10tak min počima
oticati i modriti. Tome valja dodati i jak psihološki efekt sa strahom. Na
mjestu ujeda se obično vide dvije krvareće ranice razmaknute 5-7 mm.
Od mnoštva simptoma otrovanja vrijedi spomenuti glavobolju i pospanost,
konfuznost, povraćanje, vrtoglavicu, žeđ i nemir uz znojenje.
Kasnije lako dolazi do sniženja tlaka i dehidracije uz multipla oštećenja
organa uz pripadajuće simptome. Najstariji spisi liječenja zmijskih ujeda
sežu od Ebersovih iz 1600. god. p.n.e. , preko grčkih autora pa do pravih
znanstvenih studija talijanskih autora, Redi-a i Fontane iz 17 stoljeća.
Preko studija neurologa MItchella 1850.g. dolazimo i do prvog seruma
u režiji francuskog liječnika Calmette krajem 19.st.

Od tada je vrlo često, osim liječenja serumom koje je neupitno, dolazilo
do vrlo različitih teorija oko pomoći kod ujeda. Pričalo se i pisalo o stavljanju
podveza između mjesta ujeda i srca , o isisavanju rane , spajanju
ranica rezom u obliku slova T ......
Danas na tržištu postoji jedan od najboljih svjetskih Antiviperinum seruma
kojeg radi Imunološki zavod iz Zagreba, dostupan je u svakoj zdravstvenoj
ustanovi i ljekarni i može ga koristiti isključivo liječnik i to poželjno u
zdravstvenoj ustanovi zbog možebitnog anafilaktičkog šoka i ostalih
komplikacija. Također, prema zadnjim preporukama HGSSa za prvu pomoć
kod zmijskog ujeda, unesrećenog treba umiriti, objasniti mu da se ne miče
i poleći ga. Ranu treba nježno oprati i osušiti je i prekriti gazom. Ujedeno
mjesto i okolicu treba imobilizirati, ne stavljati podvez, ne rezati ranu, niti je
isisavati. Ako unesrećeni ostane bez svijesti treba provjeravati disanje i biti
spreman na BLS (oživljavanje) te treba što hitnije organizirati transport do
najbliže zdravstvene ustanove (bolnice!). Zmijski ujed u nepristupačnom
terenu zahtijeva poziv službi 112 ili najbližoj Stanici HGSSa, te žuran
helikopterski transport do liječnika.
Danas se na tržištu mogu naći i male vakuum pumpice za otrovne ujede,
ali je upitna njihova djelotvornost. U svakom slučaju ako sretnete nekog
rogonju u planini, pustite ga na miru. On Vas sigurno neće dirati bez
razloga. Pojačani oprez je možda malo potrebniji sada kad su na granama
baš kao i našim slikama.