ponedjeljak, 20.10.2014.
Evo jedan izlet svi zainteresirani neka se jave :)
- 09:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
- mail
pdsvetiilijaorebic@gmail.com
Pod krilima Sv.Ilije
maestral šapće pjenu
i plavo morem kotrlja
oblutke nestalih godina
pijano zaspalih uvala
svitanja nijemo umivaju
postelju morskog žala
i traže toplinu zagrljaja
rosom umivenih jutara
na žalima Oplova sada
probudit ću se ko onda
daleko od sivog svitanja
i pakla uzavrelog grada
napojiti se kapljom rose
s listova slanih agava
iz arija oleandrina cvijeća
i pjevati ću do beskraja
nigdje nema takvih boja
ko u ljepotama moga kraja
u zagrljaju Velikog brda
što za me čuva plave note
pjesama maestrala
posveta Sv.Iliji
Valentina Vukman 1999
----------------------------------
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898. 
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.
Pelješka
